Riječi i slike: Alek Veljoković (Rustika travel)

Još od detinjstva sam voleo da lutam planinama istočne Srbije. Ovaj ogromni prostor uglavnom nenaseljene divljine utočište je za sve ljubitelje slobode koji žele da izgube sve veze sa modernom civilizacijom i njenim skupom pravila. Zapravo, ovo je jedno od rijetkih mjesta u Evropi gdje još uvijek imate velike komade zemlje koji su potpuno izvan dometa mobilne telefonije, tako da zaista nemate ni najmanju predstavu šta se dešava u vanjskom svijetu.

Ne samo da je pusta, već je i predivna koja oduzima dah. Ta ljepota zapravo proizlazi iz raznolikosti i iz bogatstva različitih vidika koje tamo doživljavate. Od reke Dunav i njene klisure Gvozdenih vrata, gde je nikla prva evropska civilizacija, preko gustih šuma južno od nje, najvećih u Evropi, koje se kriju za neverovatna prirodna umetnička dela u vidu lukova od prirodnog kamena u dolinama reka, neverovatnih kanjona poput Lazarevog ili onog reke Temštice, do beskrajnih planinskih grebena Stare planine, brojnih planinskih reka i jezera, jednostavno se možete izgubiti u svoj toj lepoti i zaboraviti sve o vremenu i rasporedu. Po mom mišljenju istočni deo Srbija je najtajanstvenija i najprivlačnija, gde se nalazi najjužniji vrh Karpatskog planinskog venca i legende o starosedeocima Vlaha koji su tu živeli od paganskih vremena. Drugi razlog je činjenica da je gustina naseljenosti u istočnoj Srbiji skoro četiri puta manja nego u ostatku zemlje.

To nam donosi velike dijelove potpuno nenaseljene zemlje za lutanje i istraživanje. Srbija definitivno nije za one malodušne, posebno za one overlandere koji su odlučni da tamo zaštite svoje novonabavljene 4×4 od prljanja. Ali ako beskrajno uživate u istraživanju, pokušavajući otkriti kuda vas može odvesti neki zaboravljeni put, bez oklijevanja da koristite vitlo, a također (češće) svoju motornu testeru, vozite se danima bez prilike za dopunu ili dolivanje goriva i spavate u nekom autentični, pusti divlji kampovi, ovo je mesto koje će vam ponuditi iskustvo života! Upuštanje dublje u divljinu. Planine Kučaj nude najveću nenaseljenu teritoriju u Srbiji – 50×50 km, u osnovi 2.500 kvadratnih kilometara potpuno nenaseljene planinska divljina. Nema gradova, nema sela, ništa! Samo poneki lovački dom i tu i tamo poneka pastirska koliba.

Beljanica je najviši i najhladniji deo Kučaja. Temperature ispod nule ostaju tamo danju i noću od decembra do kraja marta, a snijeg se jednostavno ne topi prije proljeća. To znači da Beljanica zimi vrlo brzo postaje neprohodna. Pravo kroz srce Kučaja. Ukoliko odlučite da putujete južnije, prema Staroj ili Suvoj planini, ili još dalje, do planine Traversing Kučaj sa krajnjeg severozapada na jugoistok, nećete biti razočarani jer ovo nudi neverovatne vidike i 4WD staze. .

Uz brojne mogućnosti obilaska, možete se zadržati malo zapadnije prema vodopadu Prskalo i preko lovišta Valkaluci prema Velikoj Brezovici i doživjeti najveću livadu na Kučaju. Alternativno, možete izabrati manje poznatu stazu koja prati čudesnu dolinu reke Kločanice, a zatim nastaviti kroz najgušće šume Kučaja da završite putovanje spuštanjem niz dolinu Radovanske reke duge 25 km.

Lazarev kanjon

Sa 10 km dugom pukotinom u Zemljinoj kori na najistočnjoj strani Kučajskih planina, između grebena Malinika i visoravni Dubašnice, Lazarev kanjon je jedno od mojih omiljenih mesta na Kučajskim planinama. Uz rubove kanjona ima mnogo spektakularnih vidikovca, ali za mene se jedan izdvaja iz čopora, a to je Kovej, gdje porodica Mustečić iz sela Zlot ima sreću da posjeduje najljepši dio ove očaravajuće zemlje. Tako da jednostavno volim da budem njihov gost, uživam u njihovoj kuhinji i gostoprimstvu i fotografišem nezaboravne fotografije sa njihovih brojnih slikovitih vidikovaca. Sa grebena Malinika se pruža odlična vidikovac.

Sveta Gora Rtanj

Rtanj, dominantna planina u srpskom delu Karpatskog lanca, upečatljiv je prizor sa koje god ga strane pogledali. Okružen dubokim, širokim dolinama sa sjevera i juga, to je prizor koji izaziva strahopoštovanje s gotovo savršenim piramidalnim oblikom svog najvišeg vrha, Šiljka. Glavna zvezda mnogih fotografija zalaska sunca, ova planina je verovatno najkontroverznije mesto u istočnoj Srbiji, za koje se tvrdilo da je domaćin natprirodnih događaja, pa čak i da je povezana sa vanzemaljcima, a neki tvrde i da je to zapravo najveća piramida na planeti sagrađena davna vremena.

Ne možete se voziti skroz do vrha Rtnja, jer je to prerizično, ali i zato što je centralni dio grebena Rtnja strogo zaštićeno područje. Vožnja u okolini Rtnja, sa koje god strane da mu priđete, zaista je uzbudljivo iskustvo. Postoje sjajni divlji kampovi sa prekrasnim pogledom, ako imate vremena možete otkriti i neke dobro skrivene, duboke šumske kampove.
Priprema za simfoniju Stare planine

Dok se spremam da uđem u Staru planinu postoje još dva mesta koja vredi posetiti pre nego što stignem do grada Knjaževca, ključnog mesta za snabdevanje i točenje goriva na putu za Staru planinu.

Planina Tupižnica je zapravo blagi zaobilazni put prema sjeveru, ali vrijedi vidjeti još jedan spektakularan zalazak sunca. Planine su spektakularne, većina njih je potpuno obrasla vegetacijom. Toliko zarastao da ga zapravo ne može uspješno preći vozilom, a i ako ga prijeđete pješice, pripremite se za žestoku borbu s trnjem i žbunjem.

Zapravo, jedini racionalan način da se dođe do njega je da se poluasfaltnim putem dođe do najvišeg vrha, gdje je izgrađeno nekoliko telekom antena. Neposredno prije antena, prema sjeverozapadu se odvaja makadamski put, koji na kraju stiže do nekoliko livada i prolazi pored spektakularnog zapadnog kamenog zida. Ovo je mjesto gdje možete parkirati svoje vozilo i uživati ​​u nezaboravnom pješačenju kamenitim grebenom, bilo prema jugu prema vrhu ili prema divljem sjevernom kraju. Ako pretražujete po livadi, također ćete otkriti prilično spektakularnu pećinu.

Ali pazite – opasno je spuštati se ako nemate penjačku opremu! Ako ne odlučite da prenoćite na Tupiznici, možete se samo otkotrljati mirnim makadamskim putem prema selu Stogazovac, a neposredno prije toga stići ćete do sela, ovdje vrijedi zaustaviti se i vidjeti jedinstveni kratki stjenoviti kanjon po imenu Ždrelo, koji krije crkvu i zaista atraktivan slikovit vidikovac na svojim liticama. Pa šta je sa Starom planinom? Pa, to je duga priča koja se jednostavno ne može skratiti. Stoga ga ostavljam za drugi dio posljednje oaze slobode!